KAKO NAS STRAH OGRANIČAVA

OPIS:
Strah se pojavljuje kao posljedica bilo kakve ugroze našeg preživljavanja. On izoštrava našu svjesnost i preplavljuje tijelo adrenalinom kako bi mu dao energiju za djelovanje. Ako predugo živimo u stanju opasnosti, strah postaje kao naš saveznik, tj. nešto što „nam spašava život“.
Ako je u našem odrastanju bilo previše opasnosti, strah postaje kao naš osnovni program preživljavanja. Dolazi do paradoksa… osjećaj straha donosi lažni osjećaj sigurnosti. Osjećamo se sigurno samo kad smo hiperbudni i postaje nam neugodnije kad bi se trebali opustiti.

Živčani sustav i nadbubrežne žlijezde rade prekovremeno. U tom stanju hiperpobuđenosti naši su okidači osjetljiviji te skloniji ekstremnim reakcijama. Naš je temelj vrlo slab pa je koncentracija otežana. Zbog toga je tijelo neprestano u stanju stresa, koji tako postaje „normalan“. Odnosno ne znamo živjeti bez tog osjećaja straha i napetosti. To nam je jedino pružalo neki „osjećaj sigurnosti“, naš vlastiti hiperoprez i izviđanje opasnosti. To s vremenom može prouzročiti visok krvni tlak, srčane tegobe, želučane tegobe, iscrpljenost imunološkog sustava, slabost nadbubrežnih žlijezda, nesanicu ili kronični umor.

Kada nije moguće prevladati prijetnju, prilagođavamo se strahu i oblikujemo se na temelju osnovnog grčenja i drhtanja.
Živjeti sa stalnim osjećajem straha oslabljuje naš osnovni životni potencijal, biti u tijelu i razvijati ostale kapacitete. Ali kad ne znate za drugu mogućnost da uopće postoji drugačiji život, možda nije loše za početak razumjeti što je uopće strah? Odakle potječe? Kako vam je služio?

Razumijevanje nije dovoljno jer je odgovor straha i dalje zaglavljen u tijelu. Sljedeći korak jest oslobađanje i integriranje instinktivnih odgovora na strah. Budi li u vama želju da pobjegnete i sakrijete se? Ljuti li vas i pokreće ili vas paralizira i zbunjuje? Kad svjesno dopuštamo tijelu da izrazi te odgovore i pratimo unutarnjim promatračem kako tijelo to čini, pomažemo upotpuniti nedovršeni odgovor na izvornu traumu. To dovršenje pomaže raskidanju ciklusa straha i uspostavljanje zdravijeg obrasca.

Strah se uključio nekada kao saveznik samoočuvanja, pa ćemo ga moći otpustiti tek kad ga priznamo kao nekadašnjeg saveznika. Takav strah je vjerovanje da bi se nešto strašno moglo dogoditi, a mi polako gradimo povjerenje u tijelo i unutarnjeg promatrača da imamo nove saveznike i da sada nismo više u bespomoćnoj situaciji.

Želite li istražiti ljutnju, sram i strah koji vas iznova zaglavljuju u sličnim situacijama? Pridružite nam se preko Zooma na online radionici u centru Snaga namjere.

Tihana i Marina