Postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu, od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji, samo slike nalik duhu. Projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan prostora i vremena.
Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli su među najeminentnijim svjetskim misliocima: fizičar sa sveučilišta u Londonu, David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih kvantnih fizičara, i Karl Pribram, neuropsiholog sa sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika “Languages of The Brain”.
Kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost mistične osjećaje jedinstva sa svemirom.
Velikom broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna, mistična iskustva. U posljednjih petnaestak godina nadahnjuje istraživače i osvjetljava sve veći broj ranije neobjašnjivih pojava.
Najteže shvatljive su Bohmove zamisli o cjelovitosti. Budući da je u svemiru sve napravljeno od neobrubljene holografske tkanine implicitnog reda. Bohm smatra da je promatrati svemir kao da je sastavljen od “dijelova”, podjednako besmisleno kao da različite mlazove u fontani promatramo kao da su odvojeni od vode iz koje istječu. Elektron nije “elementarna čestica”. To je samo naziv dan određenom aspektu hologibanja. Podjela stvarnosti na dijelove i potom imenovanje tih dijelova uvijek je dogovorno, rezultat je konvencije, jer subatomske čestice, kao i sve drugo u svemiru, nisu ništa odvojenije jedna od druge od različitih uzoraka na bogato ukrašenom tepihu.
U svojoj općoj teoriji relativnosti Einstein je zapanjio svijet kad je ustvrdio da vrijeme i prostor nisu odvojeni entiteti, već fino povezani, i dio veće cjeline koju je nazvao prostorno-vremenski kontinuum. Bohm ovu zamisao razvija i čini golemi korak dalje: tvrdi da je sve u svemiru dio kontinuuma. Ono što je iznimno zanimljivo da se svijest predstavlja kao suptilniji oblik od energije. Pa tako učinak koji svijest ima na subatomski svijet mijenja poimanje svega.
M.Talbot