Vi ste ljubav svoga života čak ako toga niste još ni svjesni.
Definicija ljubavi prema sebi zvuči prilično jasno. Ljubav prema sebi je duboka privrženost ili naklonost prema sebi.
Privrženosti i naklonosti nadamo se u braku i to osjećamo prema osobi s kojom stojimo pred oltarom kad kažemo “Dok nas smrt ne rastavi.”
Ali što je s privrženošću ili naklonošću prema osobi kojoj ste se prvoj posvetili? Što je s osobom koja će do kraja života biti s vama? Što je s vama?
Došavši u ovaj život, posvetili ste se ovomu identitetu. Vi ste naposljetku jedina osoba koja će uvijek biti s vama.
Stoga bi sami sebi trebali biti najvažniji.
Vi ste ljubav svoga života čak ako toga niste još ni svjesni.
Usporedimo sada ljubav prema sebi i sebičnost, jer je to nešto sasvim različito.
Sebičnost se definira kao usredotočenost na sebe i vlastitu dobrobit, korist i interese, neovisno o utjecaju na druge. Sebičnost nije prirodno stanje. Pojavljuje se onda kad je osoba fokusirana na ono što nedostaje u njenom životu ili je uvjerena u taj nedostatak. Ljubav prema sebi se pogrešno poistovjećuje sa sebičnošću, ali to su sasvim različiti osjećaji. Sebičnost se pojavljuje kad oni koji ne znaju voljeti sebe i zadovoljavati vlastite potrebe osjećaju da im je nešto uskraćeno, te nastoje ispunjavati tu prazninu izvana.
Ljudi koje se smatra sebičnima i ljudi koje se smatra nesebičnima, djeluju iz istog viđenje… nedostatka.
Energiju u ovome svijetu, a naročito ljubav doživljavaju kao ograničeni izvor koji je moguće iscrpiti. Ne prepoznaju vječnu struju energije koja neprestano teče.
Sebični ljudi vjeruju da moraju uzimati od drugih, nesebični da moraju davati drugima… ne bi li dobili ljubav od drugih.
Većina ljudi koji se smatraju nesebičnima zapravo su ljudi koji se cijeli život hrane ljubavlju u obliku odobravanja izvana. Kao i sebični ljudi, i oni ovise o ljubavi izvana. Zato izgleda kao da je nema dovoljno i da ju treba sebično oteti ili zaslužiti davanjem.
Tek kad počnemo sami sebe voljeti, ima je dovoljno. Ima dovoljno prihvaćanja sebe, nježnosti prema sebi, strpljenja i pažnje.
Kad možemo bivati u tom stanju sposobni smo odvojiti se od osjećaja nedostatka.