Kad predugo živimo u strahu, naročito u djetinjstvu, strah postaje najpoznatije mjesto koje nas „čuva“ od opasnosti. Kontrahiramo svoje tijelo da smanjimo protok životne energije i polako se odvajamo od tijela i tjelesnih senzacija.
Strah i neuzemljenost
Ako smo odvojeni od doživljaja vlastitog tijela, odvojeni smo od svoje živosti, od iskustva svijeta prirode te od svoje najosnovnije unutarnje istine. Ta podjela dodatno stvara disocijativno stanje.
Neuzemljenost, tj. neprisutnost u tijelu vodi sve iracionalnijim strahovima i kao da ne znamo više put doma, u svoje tijelo.
Kod velike odvojenosti od tijela, naši postupci postaju kompulzivni – više nisu pod upravom svijesti ili ukorijenjeni u osjećajima, nego ih pokreće nesvjestan poriv premošćivanja jaza između uma i tijela, pod svaku cijenu.
Od svih gubitaka koji u današnje vrijeme paraju čovjekovu dušu, to otuđenje vjerojatno najviše zabrinjava jer nas odvaja od samih korijena postojanja.
Disocijacija izaziva opasno nepovezane postupke. Bezumno ubijanje i pucanje u učenike ili ljude koji su oko nas (pri čemu se tuđe tijelo doživljava kao beživotno i beznačajno, poput predmeta), takve vijesti preplavljuju TV, a dočekuje ih morbidna fascinacija gledatelja. Mnogi ljudi podliježu ovisnostima, umrtvljujući svoju živost hranom, drogama ili kompulzivnim aktivnostima. Djecu se tuče, zlostavlja ili prisiljava na poslušnost te ih se na taj način istjeruje iz njihova mladog tijela i prije nego što ga nauče shvaćati, a to onda opet stvara neutjelovljene odrasle osobe koje ne znaju što uništavaju.
Razdvajanje uma i tijela
Naučeni smo umom upravljati tijelom jer se um smatra nadmoćnijim. Međutim tijelo posjeduje inteligenciju čije misterije um još nije pojmio.
Bez tijela kao sjedinjujuće figure postojanja postajemo fragmentirani. Potiskujemo svoju živost i postajemo nalik strojevima, kojima se lako manipulira. Gubimo teren za ispitivanje istine.
Temelj hrama
Svi temelji leže na zemlji, na univerzalnom tlu svega što činimo. Povezati se s tijelom znači povezati se sa zemljom; biti uzemljen u biološkoj stvarnosti postojanja. Naše tijelo je dom našega duha.