Iza svake mane koju želimo transformirati nalazi se neka kvaliteta. Ta božanska kvaliteta postojala je i prije nego se mana manifestirala. Ispod lijenosti se nalazi pozitivna sposobnost opuštanja i prihvaćanja života onakvog kakva jest, bez žurbe i želje da ga se kontrolira. Također ispod hiperaktivnosti postoji pozitivna sposobnost da se djeluje i bude aktivan u životu. Ispod osuđivanja se nalazi sposobnost da se donose jasne i pozitivne prosudbe,a ispod površnosti, s druge strane, je sposobnost otpuštanja ego kontrole i dozvoljavanja životu da teče bez ometanja. Često otkrivamo da se naše najbolje osobine nalaze rame uz rame s našim najgorim manama. Kako se mane postupno transformiraju, odgovarajuće kvalitete se ne gube kao što se ponekad bezrazložno plašimo.
Čak i najgori aspekti ljudske prirode, kada se s njima suočimo, ispraznimo ih i transformiramo, imaju božansku jezgru. Ubilački bijes se može pretvoriti u strastvenu odlučnost, a okrutnost može postati pozitivna, kreativna agresija. Što dublje ulazimo u svoje mane, tim više možemo ući u svoju esenciju. A i suprotno je također istina. Čim smo povezaniji sa svojom božanskom esencijom, više hrabrosti imamo za suočavanje sa svim iskrivljenim, neiscjeljenim aspektima koji još postoje u psihi. Ovo putovanje uistinu iznosi na vidjelo ono najbolje u nama, dozvoljavajući nam svima da budemo svjetlo na unutrašnjem putu.