Unutarnje dijete

Unutarnje dijete živi u svakom od nas. Mi imamo puno unutarnje djece, koja odgovaraju različitim razvojnim razinama kroz koje smo prošli u životu. Za naše osobno iscjeljenje su posebno važna ona unutarnja djeca čiji se osjećajni razvoj blokirao na određenoj razini zbog zapostavljanja, invazije ili traume. Ako je osjećajni razvoj bio nepotpun, kao odrasle osobe ćemo iživljavati neriješene dječje probleme sve dok ne obratimo pažnju na njih. Kao odrasle osobe možemo osvijestiti postojanje te unutarnje djece da bismo ih mogli iscijeliti.

Dijete u nama je bilo potpuno ovisno o svojim starateljima i njegova žudnja za ljubavlju, brigom i udobnošću su bile potrebe od životne važnosti. Ako te potrebe nisu bile ispunjene na pravi način, unutarnje dijete će i dalje pokušavati dobiti brigu od drugih ili će pak odbijati osjećati potrebu za brigom drugih ljudi – i to dugo nakon što fizički prestanemo biti dijete. Zahtjev za trenutnim ispunjenjem potrebe je za dijete bila istinska potreba, no odrasloj osobi je to neprilično i nemoguće. Tek kada si dozvolimo da osjetimo utjecaj koji je na nas imalo neispunjenje naših najranijih potreba te kada osjetimo snagu naše boli, možemo početi preodgajati dijete u sebi i dozvoliti mu da raste i sazrijeva do odraslog, samoodgovornog stanja.