Dijete uči preko svojeg tijela, osjetom dodira. Razvijaju se i druga osjetila, povezuje se majčin glas s taktilnim iskustvom. Da li je taj glas umirujući i povezan s toplinom naručja, ili je gnjevan i povezan s osjećajem usamljenosti ili strahom od udarca. Vizualni doživljaj izraza lica, svjetlosti ili tame povezuje se s tjelesnim iskustvima spavanja i buđenja, jedenja ili kupanja. Te asocijacije stvaraju unutarnji sustav mapiranja koji se razvija uslijed djetetova osjetilnog doživljavanja svijeta. Ako je iskustvo bolno, osjetila se isključuju i svijet nesumnjivo postaje skučeniji. Dijete se povlači u unutarnji svijet fantazije i mašte.
Ako je stimulacija prejaka i dijete to ne može podnijeti, njegov naboj postaje prejak, a suvišna energija pokušat će pronaći način oslobađanja. Budući da su u ovome razdoblju emocije primarni jezik, to oslobađanje se događa kroz emocionalno izražavanje poput plača ili gnjeva. Ova se navika može čvrsto ukorijeniti te se zadržati cijeloga života.
Između devetog i osamnaestog mjeseca života dijete uči povezivati osjete, postupke i reakcije u organizirani osjećaj svog bića. Povezivanje različitih osjeta u jedno iskustvo označava primarno povezivanje uma i tijela. Međutim, ako osjeti logički ne proizlaze iz iskustava, dijete uči ne vjerovati svojim osjetima. Ako osjet gladi ne urodi hranjenjem, ako se dijete posramljuje ili odbacuje zbog potrebe za zagrljajem i zaštitom, onda se čini kao da osjetila ne pružaju pravilne informacije. Kad ne vjerujemo svojim osjetima, isključujemo ih.
Između devetog i osamnaestog mjeseca života dijete uči povezivati osjete, postupke i reakcije u organizirani osjećaj svog bića. Povezivanje različitih osjeta u jedno iskustvo označava primarno povezivanje uma i tijela. Međutim, ako osjeti logički ne proizlaze iz iskustava, dijete uči ne vjerovati svojim osjetima. Ako osjet gladi ne urodi hranjenjem, ako se dijete posramljuje ili odbacuje zbog potrebe za zagrljajem i zaštitom, onda se čini kao da osjetila ne pružaju pravilne informacije. Kad ne vjerujemo svojim osjetima, isključujemo ih.
Zbog toga zlostavljano dijete možda čak ni u odrasloj dobi neće znati kad je gladno ili sito, umorno ili u opasnosti ili kad je previše stimulirano. Neće prepoznati da je tijelu previše ili da je prehlađeno i bolesno. Osjeti su izgubili pouzdanost kao skupljači informacija.
Povezane objave
