Užitak je osjećanje životne sile kako teče kroz tijelo. Esencija užitka se ne razlikuje od kozmičkog stanja blaženstva, prepuštanja ega nesmetanom protoku životne energije. Ono što nazivamo „negativnim užitkom” je osjećanje djelića, otcijepljenog komadića životne sile koji se privremeno vezao za negativnu životnu situaciju. Kao što je ego otcijepljeni komadić univerzalne svijesti, tako je i negativni užitak fragment univerzalnog blaženstva.
Dok god se čvrsto držimo svog malenog ega i svojih destruktivnih stavova, štetimo svome integritetu i stvaramo nemir u tijelu i umu. U ovom stanju ne možemo stvoriti stanje opuštene unutrašnje prijemčivosti koja je nužna za iskustvo vrhunskog užitka. Užitak nesmetano teče tek kada je naše unutrašnje biće mirno, a time i u stanju uskladiti se sa kozmičkim ritmom koji se kreće, pulsira i diše kroz nas, u nama.
Ovo stanje opuštene otvorenosti prema kozmičkom životnom toku je rijetko, budući da je naše uobičajeno stanje stegnuto ego-stanje straha i odbijanja da otpustimo svoj ponos i samovolju. Stoga svi živimo na različitim stupnjevima tuposti, udaljeni od potpune pulsacije naše životne sile.
Budući da ljudska bića ne mogu živjeti bez užitka, pronalazimo užitak u onome što nam je poznato, u stanjima uzbuđene hiperaktivnosti ili u bezvoljnoj pasivnosti. Mi se branimo od nježnog i ranjivog toka naših unutrašnjih osjeta i osjećaja, postajemo ovisni o intenzivnoj vanjskoj osjetilnoj stimulaciji. Čim smo otupljeniji za ranjivi tok unutrašnjeg iskustva, tim ćemo više pokušavati intenzivirati vanjski napad na naša osjetila kako bismo mogli osjetiti.
Druga je opcija da kolabiramo zbog svog užurbanog života prepunog akcije te očekujem da ćemo pronaći užitak u tome da smo potpuno pasivni i da se drugi brinu za nas. Ovi lažni ili djelomični užici nikad nisu duboko zadovoljavajući, ali dok ne naučimo kako se opustiti u svom dubljem Ja, ostajemo uhvaćeni u obrascu naizmjeničnog visokog intenziteta i pasivnog kolapsa.