Odnos s ocem: otac i dječak

Nedostatak toplog odnosa punog ljubavi i naklonosti na sličan način ima veliki utjecaj na život dječaka. Utjecaj se najviše zapaža u vrijeme rasta i razvoja kada je neophodan utjecaj roditelja istog spola, počevši od puberteta, u kojemu je dječacima najpotrebniji muški lik autoriteta, kao uzor spolne uloge u budućem životu. Dječak koji s ocem nema pravilan i djelotvoran odnos odrasta s nerazvijenim i lošim osjećajem muževnosti. Nema povjerenja u sebe kao muškarca i teško mu je shvatiti: kako biti muško?

Većina muškaraca rijetko ili nikada ne dopusti da drugi spoznaju tu vrstu nesigurnosti u njihovom životu. Mnogi neprestano nose masku samopouzdanja.

Dokazivanje muževnosti

Posljedica nedostatka muževnosti, muškarce čini nesigurnima, a često ih nagoni da sebi i cijelom svijetu dokazuju kako su stvarno muškarci. Na stotine načina pokušavaju sebe i druge uvjeriti da su muževni. Osjetljivi su na “mačo” mitove koji prožimaju naše društvo: pravi muškarci su grubi, bezosjećajni, usmjereni na svoj nastup, uvijek samo kontrolirani. Odrasli muškarci ne plaču! To je njihov imidž.

Tako se muškarci, da bi dostigli “mačo” izmišljotine, naprežu – više nego žene – u borbi za statusne simbole, titule i stupnjeve obrazovanja. Trude se dokazati svoju muževnost postignutim uspjesima, naročito na materijalnom području. Razmišljaju da su sigurno “bolje muško” ako zarađuju više novca nego drugi muškarci. Međusobno natjecanje također im služi za dokazivanje muževnosti: ako te pobijedim, bilo u šahu ili nogometu, očito je – pobjednik je bolji muškarac. Mnogim dječacima natjecanja su stoga vrlo značajan događaj. Neki muškarci, pak, koriste seksualna osvajanja kako bi pokazali muško junaštvo.

No, stvarno muževnim muškarcem smatra se onaj, koji je čvrst i principijelan, ali pažljiv, obziran, nježan i pun poštovanja. Neki muževi i očevi žele imati takve osobine. Da bi bili što uspješniji u razvijanju prave muževnosti, mnogi muškarci trebaju razumjeti i prevladati posljedice nedostatka roditelja u vlastitom djetinjstvu.

Neprijateljstvo i strah od žena

Kod muškaraca iz obitelji bez oca često se primjećuje neprijateljstvo prema ženama. Naime, majka (ili osoba koja ju zamjenjuje) nastoji nadoknaditi nedostatak oca ili njegovu ravnodušnost. Dječaci s deset ili jedanaest godina, umjesto majčinog odgoja i pozornosti, trebaju više muškog upliva. Što majka više nastoji nadoknaditi nedostatak očeve pozornosti, to dječak u sebi sve više izgrađuje neprijateljstvo i gorčinu (iako su majčine namjere dobre).

S druge strane, dječak se divi i poštuje majku, ali često prema njoj razvija dvostruke osjećaje te odbija priznati svoj neprijateljski i ogorčen stav. On ju nikada ne bi htio povrijediti, ali želi pobjeći od njezine pažnje – emocionalno i fizički. Kada dječak odraste, taj dječački bijes prema majci (kao i neprijateljstvo i gorčina djevojčica prema ocu), često se odražava u njegovom odnosu s drugim ženama. Pojavljuje se strah od nadmoći bilo koje žene u njegovom životu. Takav se muškarac zavjetuje da “nikada neće dopustiti bilo kojoj ženi da njime upravlja”. Takav stav nije svjestan osjećaj, ali pokazuje se u izbjegavanju bliskosti i prisnosti sa ženom. Za takvog muškarca erotska je bliskost jedina u kojoj se osjeća sigurnim od vlastitog straha da žena bude nadmoćna. Kao suprug, postaje popustljiv i šutljiv ili ljutit i udaljen. Također, možda će neprestano počinjati tjelesni kontakt kako bi bio “jača strana” u bračnome odnosu. 

Česte su i neke druge posljedice odrastanja bez oca. Mnogi se muškarci odnose prema svojim suprugama kao prema mamama, a oni se sami ponašaju kao pubertetlije. Neke žene kažu da su im muževi poput još jednog djeteta i da čak izbjegavaju razgovarati o obiteljskim odgovornostima. Ženina traženja i podsjećanja izgledaju im poput maminih, pa se prema njima odnose na isti, otuđen način, kao kad su bili tinejdžeri.

Teškoće u muškim prijateljstvima

Još jedna poteškoća koju nalazimo kod muškaraca odraslih bez oca, jest istovremena potreba i strah od sklapanja dubokih odnosa s drugim muškarcima. Odnos otac i sin trebao bi biti uvježbavanje i poučavanje prisnih odnosa s muškarcima. Ako nikada ne iskuse takav odnos u obitelji u kojoj su odrasli, muškarci ih kasnije ne mogu razviti.

Suvremena istraživanja pokazuju da u našem društvu većina muškaraca nema pravog prijatelja s kojim bi intimno mogli podijeliti životno iskustvo. Herb Goldberg u knjizi “The Hazards of Being Male” (“Rizici muževnosti”) piše o izgubljenoj sposobnosti pravog prijateljstva među muškarcima. Nakon što iscrpe diskusije o zajedničkim temama, kao što su sport, vrijeme, rast cijena, politički događaji i slično, muškarci si više nemaju što reći.