U današnjem svijetu instant zadovoljenja, uspoređivanja osobnih i tuđih zivota na društvenim mrežama, nije lako imati prostora i vremena da neke neugodne emocije “pozovemo na čaj” i dubinsko preispitivanje. Za većinu nas nešto takvo je gotovo pomalo zastrašujuće. Više nego ikada sada je važno sazvati jednu “čajanku”.
Fokusiranje na moć pozitivnog mišljenja samo je po sebi sasvim u redu i predivno je kad urodi plodom. Pa ipak današnji život, lokalni i globalni ispunjen je anksioznošću, strahovima te nepoznanicama. Dobro je razvijati emotivnu mudrost, emotivnu okretnost i žustrinu te na taj način izgraditi široku bazu emotivnog tijela koje može tolerirati, metabolizirati pa tako ostati pokretno i elastično.
Ako emotivno tijelo zamislimo kao korito, a osjećaje kao rijeku koja teče, onda su važni i korito i rijeka. Isto je tako važno osvijestiti i doći u dodir s ritmom protoka emocija, kao stalnim pulsom života u nama. Ljutnja, strah, sram i druge intenzivne ili “teške” emocije često su posljedica nečega što nam se dogodilo te nas zbog toga “preplavi” kao nabujala rijeka, pogotovo ako se neko neugodno iskustvo ponovilo više puta. Intenzivne emocije mogu biti “teške”, međutim moguće je da nam nelagodu bude i sreća, radost ili ushićenost pa ih na brzinu “blokiramo” ili smanjimo njihov protok kroz rijeku emotivnog tijela. Nije se lako prepustiti niti bujici dobroga sto nam život pruža. Koji god razlog bio da protok emocija zakočimo, prepoznavanje upravo tog impulsa “kočenja” je prvi važan korak. U automatskom repertoaru ljudskog zivčanog sustava obično biramo između dva puta. Jedan je “akcija, borba, spašavaj šta se da spasiti, pokreni se”, sve samo da ne padnemo u beznađe ili bespomoćnost. Drugi put je zamrzavanje i kočenje. Ponekada nas tijelo, um i srce iznenade gubitkom svijesti kao posljednjom linijom obrane od stvarne ili percipirane opasnosti. Koji god od navedenih načina “spašavanja šta se spasiti može” preferiramo, povratak nazad “sebi” u tijelo, srce i svijest je povratak u ritam i puls života.
Ljutnja, strah i sram postoje u nama kao hrabri čuvari onoga sto nam je nabitnije, najsvetije i najdragocjenije. Ponekad teške emocije moramo odbaciti daleko od nas jer nisu prihvaćene u našoj obitelji, naučili smo da ih ne smijemo pokazivati ili nas je strah da će ih netko drugi vidjeti i da zbog toga nikad nećemo biti voljeni. Ako se dogodi rano u našim životima ili kao posljedica traume, to je sjećanje fragmentirano ili u potpunosti izbrisano. Tako ti “paketići” intenzivnih ili teških emocija kao neka osobna, nevidljiva “nebeska tijela” kruže oko naše privatne orbite. Svaki put kada je dio naše unutarnje priče ili emotivnog tijela odbačen, on nosi sa sobom nit koja ga i dalje drži povezanim sa najdubljim dijelom našeg bića u nadi i s dubokom čežnjom da se jednog dana “vrati kući”. Zbog toga je važno da svjesno i s jasnom namjerom jačamo korito i strukturu našeg emotivnog tijela te kapacitet da rijeka osjećaja može biti dublja, cjelovitija kako bi se da se bolje povezali s ritmom života u nama.
Želite li pogledati u dijelove sebe koji su skriveni iza ovih emocija koje vas “preplavljuju”? Želite li sada i ovdje pomoći sebi da živite potpunije?
Pridružite nam se na radionici u centru Snaga namjere, u ožujku od 13.-15-tog. Počinjemo u petak popodne te dalje istražujemo cijelu subotu i nedjelju. Dajte vremena svojim nježnim i ranjivim dijelovima da se pokažu. Mi ćemo biti uz vas. Radionica će se sastojati od predavanja koji vas uvode u razumijevanje o čemu se radi do puno važnijih iskustvenih vježbi koje vas vode baš na vaš put. Svatko ima svoj put i vrijeme za razotkrivanje je jedinstveno i individualno.
Čekamo vas na ovome predivnom putu,
Sandra i Tihana.
O Sandri:
Sandra je registrirani psihoterapeut, s privatnom praksom u Torontu, u Kanadi. Njen pristup radu s klijentima je holisticki i integrira znanja iz područja tjelesno orijentirane psihoterapije, neurobiologije, mindfulness, teorije ranog djetinjstva i rada s traumom (ranog djetinjstva, individualne traume i traume sistema). Uz privatnu praksu, Sandrina strast je rad s grupama te ona vodi zenske grupe, radionice za parove, profesionalne treninge za agencije i udruge na temu kompleksne traume, sekundarne traume, iscrpljenosti i burn-out. Sandra je provela osam godina radeći s djecom i mladima koji su prošli kroz različite oblike traumatskih doživljaja (seksualno, fizičko, emotivno zlostavljanje i nemar, i nenadan gubitak bliskih osoba). Također je sudjelovala u kreaciji Sole Expression – intervencije na bazi hip-hopa i plesnog pokreta, namjenjene mladima u Kanadi koji su doživjeli nasilje i traumu.
Sandrina čeznja je da njen “dvostruki hrvatsko-kanadski korijen” nastavi rasti, predana je svemu što joj pomaže da izgradi snažan unutarnji život, vjeruje mudrosti koja potiče iz njenog tijela, želi vas upoznati i naučiti što je vama u ovom trenutku najbitnije, i vjeruje da je ranjivost put ka hrabrosti i životnosti. Sandra svakodnevno pokušava umiriti svoj um i čuti “tihi unutarnji glas”; ponekad joj to i uspije.
Datum: 13.-15.03.2020.
Vrijeme: 13.03. 17:00-20:00, 14.03. 10:00-18:00, 15.03. 09:30-16:00
Vodi: Sandra Pribanić, Tihana Ilić Prskalo
Cijena: 950kn
Please select a valid form