Ako želimo razviti u sebi objektivnog, suousjećajnog promatrača, potrebna je disciplina. Potrebna je vježba da bismo mogli usmjeriti um prema unutra i svjedočiti bilo čemu što se nalazi unutar nas. Najkorisnije duhovne discipline su meditacija i dnevni pregled.
Čak i nekoliko minuta dnevne meditacije u kojoj opuštamo vanjski, uposleni um te se uključujemo u dublje Ja, donosi veliku psihičku, osjećajnu i duhovnu korist. Meditacija nas može dovesti do bilo koje razine našeg unutrašnjeg bića. Možemo slušati glasove unutrašnjeg djeteta i nižeg Ja, ali isto tako i kontaktirati svoje više Ja. Možemo je koristiti za preodgoj svojih nezrelih aspekata i otpuštanje napetosti. U trenucima proširenosti, možemo pomoću meditacije stupiti u dodir i s mjestom ujedinjene svjesnosti.
Prvi zadatak u meditaciji je otpustiti zaposlenost našeg brbljivog vanjskog ego uma, punog preokupacija o prošlosti i budućnosti te otkriti mirno prisustvo koje nam može biti svjedok u trenutku. Svaki dan bi bilo dobro pronaći vrijeme za sebe, u kojem možemo biti sami i na mirnom mjestu, sjednimo opušteno i budno, u simetričnom stavu, uspravnih leđa, sa stopalima na tlu. Na taj način ćemo si dati vremena da se uskladimo i centriramo, slobodni od vanjskih ometanja.