Najniža vibracija emocija prema istraživanjima Davida Hawkinsa vibracija je srama.
Govorimo o nezdravom, nametnutom sramu koji je u dječjem dobu razoran, a vezan uz bilo koju traumu djeluje kao ljepilo te iste traume i znatno otežava oporavak. Tako je silovana žena, uz sav ostali užas, često opterećena osjećajem nezdravoga srama. Koncentracijski logori također su bili prepuni posramljivanja i guranja u vibraciju srama jer je to bio jedan od značajnih načina mučenja ljudi.
Dijete se srami svoga bića i postojanja, ne svog postupka kao što može svjestan odrastao čovjek.
Neke roditeljske aktivnosti izravno posramljuju, a izjave poput: «Trebao bi se sramiti!» previše su česte i ljudi ih upotrebljavaju kao odgojnu metodu. Propuštanje hvaljenja djetetovih postignuća u kombinaciji s pretjeranom kritikom njegovih neuspjeha stvorit će «osobnost sputanu sramom».
Djeca koja ne mogu shvatiti nešto što im nikada nije objašnjeno, koja nisu poučena skrbiti za sebe u pogledu higijene ili koja spontano reagiraju na čudne situacije, često se posramljuju zbog odgovora koja ne mogu spriječiti. Zbog toga njihov prirodni odgovor postaje smetnja koju oni žrtvuju za sigurnost i eventualno odobravanje. ako se gradi lažna slika i poništava suština bića.
Nezdravi razorni sram neizbježno proizlazi iz zlostavljanja. Kad je razina vibracije srama prevelika i kontinuirana, blizu je same smrti i prestanka postojanja. Destruktivna je za emocionalno i psihičko zdravlje, a kao posljedica slijedi nisko samopoštovanje i može voditi razvoju fizičke bolesti.
Kako vibracijski vuče prema dolje, sram povećava i osjetljivost na druge niske vibracije, kao što su krivnja, apatija, predugo trajanje tuge i vezivanje uz vibraciju straha.
Što smo sve činili ili sada činimo da pobjegnemo iz nezdravoga srama ili krivnje?