Tijekom života mi stvaramo mentalne slike o tome tko smo. One su utemeljene na osobnim i kulturalnim iskustvima. Radi se o umnoj aktivnosti i stalnom razmišljanju koje kreira poistovjećivanje s umom. Na taj način stalno živimo ili u prošlosti ili u budućnosti. Sadašnje vrijeme gotovo da i ne postoji.
Na taj način vrtimo se u starim pričama proživljavajući ih u glavi ponovno i ponovno ili projiciramo u budućnost u nadi da ćemo jednog dana ako se dogodi „nešto“ biti ili postati sretni.
Put iz tog začaranog kruga je sadašnji trenutak.
Ako se uspijemo odlijepiti od misli, umirimo um, proširimo svijest i usidrimo se u tu i sada, oslobodit ćemo se unutarnjeg, nesvjesnog, neprestanog dijaloga u nama.
Svaki put kada prekinemo nesvjesnu struju misli, pojačavamo svjesnost i unosimo mir u svoj život. Osjećaj našeg vlastitog ja prestat će ovisiti o umu. Uzdignuti se iznad misli ne znači ne koristiti se umom, već koristiti se umom usredotočenije, učinkovitije i svjesnije iz sadašnjeg trenutka.