Demon krunske čakre je vezanost. Nije jednostavno razdvojiti zdravi oblik vezanosti koji je nužan za stvaranje i održavanje obaveza donjih čakri od navezanosti ili nakačenosti koja ograničava sposobnost da se proširimo kroz krunsku čakru.
Vezanost nas drži usidrene u vremenu i nemogućnosti da krenemo dalje. Zarobljeni smo u malom prostoru bez mogućnosti da prigrlimo prostranost i prošireno stanje. U istočnim religijama se na vezanost gleda kao izvor sve patnje.
Vezanost je vrlo sklizak dio našeg života. Nije nešto bez čega možemo u potpunosti živjeti jer nam trebaju zdravi oblici vezivanja prema djeci, voljenima, ciljevima i dogovorima.
Za neke ljude je “otpuštanje vezanosti” dobar izgovor za otpuštanje odgovornosti. Ono može postati sredstvo bijega – kada postane zahtjevno, možemo pobjeći u neodgovorno izbjegavanje i pokušati zaobići “gadne teme”.
Otpustiti vezanost znači otpustiti našu fiksaciju na nešto vanjsko, ostaviti potrebu za kontrolom i svoju želju za “točno određenim ishodom”. Vezanost je naš način nevjerovanja mudrosti univerzuma, koja nas zapravo pokušava nečemu naučiti.
Vezanost često govori da “znamo najbolje” i ne dopušta da nas poniznost otvori prema nečemu većem. Ako je u pitanju gubitak ljubavi neke osobe ili bilo koji drugi gubitak, borba protiv te boli neće pomoći. Borba samo pojačava vezanost. Usmjeravanje prema potrebama u podlozi te boli ublažit će vezanost na ono što ne možemo imati.
Vezanost fiksira našu energiju izvan nas. Umjesto da se fokusiramo na objekt vezanosti – izgubljenog ljubavnika, propuštenu priliku, nedostižnu nagradu – dobro bi bilo preusmjeriti energiju na naše stvarno biće. Ponovno potražiti unutrašnjeg promatrača. Tko je taj koji je vezan? Kojoj svrsi to uvjerenje služi? Što nam donosi? Pod koju cijenu? Što je od toga veće?
Uvjerenost može biti brza ulaznica u ignoranciju. Kad smo ”100% sigurni da nešto znamo”, ne dopuštamo protok i otvaranje krunske čakre. Nove informacije zahtijevaju od nas proširenje sustava vjerovanja, a odbijanje da to učinimo zatvara naš sustav.
Druga riječ za “vezanost” je ovisnost. Postajemo vezani jer nam to služi svrsi, ne zato što smo u pravu ili jer je nešto ispravno za nas, nego zato što izbjegavamo osobni rast u nevezivanju.
Izbjegavanje je samo kontraobrazac i kao takav je također “attachment”.
Zanimljivo je da u vezama često kada dođe do zahtjevnih situacija, jedna osoba pobjegne u “vezanost”, a druga u “izbjegavanje”. Popravak bi bio da se obje strane pomaknu prema centru. I u vezanosti i u izbjegavanju mora postojati volja da otpustimo, to znači ili da se suočimo s nečim ili da to pustimo.