Zašto ja vjerujem da je jako važno upoznavati i osvještavati kakvoću energije i kako djeluje na mene?
Kad sam svjesnija svoje energije i energije koja se kreće oko mene, mogu adekvatnije i pravovremeno odlučivati što ću učiniti.
Kada odrastemo i „zaboravimo” da smo nekada, na početku svog tjelesnog života, živjeli u oceanu energetskih osjeta bez puno razumijevanja, odgurnemo od sebe novu mogućnost da ne moramo živjeti u svijetu vjerovanja iz prvih životnih iskustava.
Kada smo mala djeca, učimo iz ogledanja i usvajamo tko smo i što smo iz tih ogledanja i vibracija koje su u našem okolišu. Kako vezujemo vlastita proživljavanja uz vibracije u okolišu, brzo se to nekako stopi u „jedno“ za nas.
Na primjer, ako sam se osjećala neugodno u maminoj tužnoj i uznemirenoj vibraciji, i ako je to trajalo dugo i događalo se često, onda će ostaviti dubok trag u meni. Istovremeno sam se osjećala jadno i bespomoćno .Djeca su bespomoćna i prilično je traumatično kada se ne osjećaju ugodno, a ne mogu ništa poduzeti u vezi toga.
Zato sam tugu i ljubav povezala u jednu cjelinu na tjelesnoj razini. Zato jer mi je mama pružala ljubav, a ujedno je njena vibracija bila tuga.
Iz takvih iskustava, osobito ako su vrlo rana, ostane zapis u tijelu koji je preverbalan.Reakcija bude automatska.Bez razumijevanja. Povezuju se vibracije emocija kako su bile doživljavane . U ovom primjeru, ljubav i tuga su nerazdvojni.
Što se događalo u odraslom životu? Puno rekreiranja ljubavnih veza pomiješanih s puno tuge .
Kako je dio mene ostao zarobljen u tim osjećajima, uvijek sam iznova reagirala na slične vibracije u okolišu, npr. na bilo koju ženu koja se osjećala slomljeno i bespomoćno. Teško sam podnosila samu blizinu tih vibracija.
U zahtjevnim situacijama preplavili bi me takvi osjećaji i u pravilu sam postajala samo ta mala djevojčica, i ona bi ponovo bila sama.
Nešto revolucionarno dogodilo se kada sam potpuno svjesno propustila veliku tugu i preživjela. To je bilo drugačije tjelesno iskustvo i uključila se svjesnost tako da danas mogu kao odrasla osjetiti tugu ili neki drugi neželjeni osjećaj i samo dopustiti protok .Prije nisam mogla jer sam dugo vjerovala da se moram braniti od tih osjećaja, na primjer ljutiti se, ne prihvaćati, projicirati, ne bih li ih izbjegla.
Velika razlika se dogodila preuzimanjem odgovornosti za svoje stanje, i proživljavanje osjećaja iz odrasle osobe.
Nisam bila više u vlasti same vibracije emocija.
Je li neka vibracija samo nešto što me podsjeća na prijašnju nelagodu?
Kako se razdvojiti od vibracije koja nije zapravo moja?
Je li nešto zaista «katastrofa» ili je nekada ta vibracija bila nepodnošljiva?
Kako upoznati kakvoću vibracija koje nas okidaju?
I prepoznati o čemu se zapravo radi?
Vibracije emocija pričaju jezikom koji ne mora biti povezan s racionalnim jezikom. Nije loše povezati te osjećaje s našim reakcijama i shvatiti da više nismo mala djeca i da nismo bespomoćni.
Više o vibracijama emocija možete iskusiti na našoj radionici:
http://www.snaganamjere.com/2016/07/22/dvodnevna-radionica-istrazivanje-vibracija-emocija/