Gubitak sebe je gubitak jedinog mogućeg bivanja u sebi “tu i sada”. Kad god nas preplave osjećaji ili misli koje ne prestaju, vrlo lako je izgubiti prisutnost u tijelu. Senzacije mogu biti različite, ali nešto im je zajedničko – nema više centriranosti i teško se nosimo sa sadašnjim trenutkom.
To se može dogoditi kad nas preplavi strah ili snažni osjećaj ljutnje, bilo kakva frustracija, depresija ili misli koje ne prestaju.
Velika stvar je da možete uvidjeti to što vas opsjeda i da se barem ne identificirate s takvom energijom. Tako već otvarate vrata drugoj mogućnosti. A ta druga mogućnost je da nađete put natrag u tijelo i time omogućite protok emocija ili misli.
Kada u velikoj mjeri “izletimo” iz tijela, onda ta energija nije više u normalnom protoku i mi zapravo produžavamo bilo koju neugodnost. Kao da rijeci koja prirodno teče svojim koritom stavimo prepreke i bistra voda postane muljevita bara.
Što učiniti tada?
Najprije se vratiti izdahu i udahu. Polako i s punom svjesnošću pratiti dah. Posvetiti neko vrijeme potpune pažnje izdisanju i onda udisanju, pratiti grudni koš u širenju i skupljanju i zatim pokušati odrediti gdje u tijelu najviše osjećamo nešto što nas muči.
Ako možete locirati koji dio tijela je najopterećeniji, onda položite ruke na njega i promatrajte svom svojom pažnjom kako je unutar tog dijela tijela. Budite uporni i sa svjesnim disanjem i s fokusom na dio tijela koji najviše nosi trenutnu neugodnost.
Važno je da izdržite neko vrijeme.
Zatim proširite svijest na stopala, kako ih osjećate iznutra i izvana, da li možete težinu stopala prepustiti zemlji koja nas podržava? Ako sjedite, da li možete težinu svog tijela prepustiti stolici na kojoj sjedite?
I dalje dišite s potpunom prisutnošću i pratite tijelo i senzacije iznutra. Postajete usklađeni s dahom i tijelom i postajete svjedok “tu i sada”.
Čarolija fokusiranog svjedočenja vas vraća u tijelo i prisutnost, zapravo vas vaše tijelo vraća u život koji je jedini stvaran i moguć.
Za početak pažljivo i polako izdahnite i otpustite ono što vam trenutno ne treba. Bitna je jasna i snažna namjera. Namjera može biti vrlo jednostavna, npr.” fokusiram se na dah i otpuštam višak misli”.
Vrijedi svakog truda i svakog trenutka. Pokušajte i javite kako vam ide.